Melisa, Neira i Monika otkrile novu vrstu šišmiša: Ovo je veoma važno za BiH

172

Melisa Nicević, Neira Babić i Monika Šafhauzer, tri studentice Univerziteta u Sarajevu, su na zaštićenom području Bentbaše pronašle patuljastog brkatog šišmiša – novu vrstu najugroženije vrste sisara na starom kontinentu.
BiH je dom mnogih vrsta koje su na crvenoj listi, odnosno blizu izumiranja, ali u isto vrijeme raspolaže bogatstvima kojima bi se druge države ponosile. Zbog nedostatka podataka mnogi toga nisu ni svjesni, a upravo to je jedan od razloga što je svaki pronalazak u BiH bitan, kažu nam Melisa, Neira i Monika kojima su za pronalazak patuljastog brkatog šišmiša Centar za krš i speleologiju Sarajevo i Ornitološko društvo “Naše ptice” dodijelili godišnju nagradu Ilhan Dervović za najbolji rad iz oblasti istraživanja biodiverziteta i zaštite okoliša.

“Vrlo je značajno to što smo u mogućnosti dodati još jednu vrstu na spisak. Time samo dokazujemo koliko je zapravo naša država bitna i kojim biodiverzitetom raspolaže. Nadam se da ćemo pomoći skrenuti pažnju na to koliko je bitno da se sav ovaj diverzitet zaštititi. Naravno, u nauci je svaki pronalazak uvijek bitan, pogotovo ako se radi o novim vrstama”, rekla nam je Monika Šafhauzer.

“Veoma je bitno imati literaturne podatke o rasprostranjenosti vrsta širom Evrope kako bi se mogla pratiti njihova staništa i općenito njihovo stanje u pogledu rasprostranjenja i ugroženosti na određenom području. Prema tome, otkriće postojanja ove vrste u BiH izuzetno je važno za nauku. Za samu državu možda se čini kao sitnica, ali puno znači doprinijeti biodiverzitetu na ovakav način i obogatiti ga novom vrstom”, rekla je Neira Babić.

Interes za šišmiše i rad u Udruženju studenata biologije

Melisa Nicević je studentica četvrte godine Veterinarskog fakulteta, a Neira Babić i Monika Šafhauzer su studentice Prirodno-matematičkog fakulteta, Odsjeka za biologiju. Neira je četvrta, a Monika treća godina. Upoznale su se na ljetnim kampovima koje organizuje Udruženje studenata biologije u Bosni i Hercegovini, a povezao ih je interes za rad u oblasti istraživanja biodiverziteta i zaštite okoliša. Melisa nam govori kako je od malena imala želju postati veterinarska i pomoći svim životinjama na planeti. Za šišmiše se, priča nam, spontano opredijelila ne znajući da će to biti veliki korak ka ostvarenju njenog cilja.

“Počela sam se baviti tim i shvatila da nije pomaganje samo dijagnosticiranje i liječenje, pomaganje je i otkrivanje novih vrsta i zaštita istih. Na prvom kampu 2016. godine mentor mi je bio Primož Presetnik i on je mene i Neiru uveo u cijelu priču. Naučio nas je osnovama, ali i disciplini”, rekla je Melisa.

Nakon toga su nastavile raditi pod mentorstvom profesorice Maje Hodžić koja im je pomogla da steknu praktične osnove rada na terenu.

“Dalek je put pred nama ali nam je jako bitno to što imamo dobre osnove. Vrlo je strpljiva, na čemu smo joj i više nego zahvalne, jer naravno nema svako toliko strpljenja i volju za edukacijom. Strpljenje i međusobno razumijevanje su glavni faktori za uspješne terene, s obzirom na to da se možete naći u svakakvim situacijama gdje je stvarno ključno ostati smiren i samo se fokusirati na posao. Maji nikada nije bio problem da ponovo nešto pokaže ili objasni, na njoj se uvijek vidi da joj je zadovoljstvo prenositi znanje, i na tome smo joj neizmjerno zahvalne, te moram naglasiti da joj nikad nije bilo mrsko ni nakon kampova nalaziti se sa nama, učiti nas pisanju naučnih radova i mnogim drugim stvarima koje nam niko drugi nikad nije pokazao”, rekle su nam Monika i Neira.

Slučajno došle do otkrića

Do otkrića patuljastog brkatog šišmiša su došle sasvim slučajno. Pričaju nam kako su nakon povratka s internacionalnog biološkog kampa koji je održan na NP Una i NP Kozara shvatile da žele dodatno vježbati tehniku postavljanja mreža i identifikaciju šišmiša. Tako su se dan nakon povratka s kampa zaputile ka Bentbaši gdje su uspjele uloviti samo jednog šišmiša.

“Tada nam se to činilo prilično razočaravajuće, međutim kada smo shvatile bitnost tog pronalaska raspoloženje se odmah promijenilo”, rekla nam je Monika.

Za terene se, pričaju nam, pripremaju tako što preko dana izvide mjesta na koja bi potencijalno postavili mreže. Glavni uvjet je da imaju dobru opremu i dosta dobrog raspoloženja i optimizma.

“Letni koridor možemo otprilike ocijeniti po tome što prvo vidimo gdje se šišmiš hrani, odnosno gdje mora doći. Sam smjer odakle dolazi se ocjenjuje po tome šta se nalazi u okolini. Dakle, ako iznad samog terena imaju neke pećine ili šuma, vrlo vjerovatno dolaze iz tog pravca. Obično lete uz rub rijeke i kreću se po relativno otvorenom području gdje krošnje nisu toliko guste”, pojasnila nam je Neira.

Cilj je motivisati druge studente za hiropterologiju

Kada je riječ o hiropterologiji BiH je najmanje istražena na Balkanu. Naša država nema nijednu osobu koju je hiropterologija životno opredjeljenje, a naše sagovornice smatraju da je, s obzirom na broj aktivnih istraživača, svijest o šišmišima u BiH relativno zadovoljavajuća.

“Nadamo se da ćemo ovom promocijom uspjeti uključiti još mladih ljudi i studenata, jer zaista je potrebno više ljudi za izučavanje šišmiša”, kažu naše sagovornice.

Cilj Udruženja studenata biologije je razviti svijest kod mladih ljudi o značaju istraživanja biodiverziteta i zaštite okoliša te privoliti studente da se aktiviraju, idu na kampove, edukuju se, istražuju i promovišu prirodne ljepote BiH.

“Ove vannastavne aktivnosti nisu ograničene i namijenjene samo studentima biologije, već su dobrodošli svi zainteresirani studenti. Krajnji rezultati ovise o želji i motivaciji studenata. Obično se prijavljuju uvijek isti ljudi, mada je s ovom akademskom godinom društvo postalo nešto brojnije. Nadamo se da će novi članovi, željni upoznavanja novih ljudi i istraživanja prirode, nastaviti da dolaze”, rekle su nam Neira, Melisa i Monika.

Ove vrijedne, uspješne i ambiciozne studentice u narednom periodu namjeravaju usavršavati svoje znanje, a uskoro odlaze u Poljsku na zimsko prebrojavanje šišmiša.

klix