Vršnjačko nasilje, gorući problem na koji društvo nema pravi odgovor

Bosna i Hercegovina suočava se sa ozbiljnim problemom, a to je vršnjačko nasilje. Iako naša zemlja nema jedinstven registar o djeci žrtavama nasilja, istraživanja govore da je 70 posto djece u dobi od 15 do 19 godina bilo izloženo nekom obliku vršnjačkog nasilja, a 55 posto djece u dobi od dvije do 14 godina. Jesmo li, kao društvo, zakazali i zanemarili ovaj gorući problem?

Mirza Malkočević je trener u ‘Krav Magi’, specijaliziranom klubu za samoobranu u Tuzli. Sve je više djece koja dolaze, a gotovo svako treće dijete ovdje je doživjelo neki oblik vršnjačkog nasilja. Malkočević ističe kao smo kao društvo u ozbiljnom problemu.

– Nažalost, to je sve više i više fizičko zlostavljanje. Kažu, to je tabu tema i roditelji su oni koji zadnji saznaju. Nama dolaze djeca koja su već duže vrijeme, čak i dvije godine konstantno maltretirana u školama. Roditelji saznaju kad djeca dođu do tog zadnjeg stadija, kada više ne žele da idu u školu. Onda se tek uključuju i ostali. Nama kada dođu, mi stvarno imamo veliki problem kako da tu djecu vratimo normalnom životu – objašnjava Mirza Malkočević.

Društvene mreže gotovo su neizbježno mjesto surovih dječijih obračuna. Posebno zabrinjava činjenica da je sve više slučajeva nasilja već u osnovnoj školi. Amar Grabić je aktivist u Omladinskom resursnom centru. Kaže nam, djeca danas mnogo toga teškog prolaze.

– Imamo, sa druge strane, problem što ti mladi ljudi ako su žrtve vršnjačkog nasilja, jednostavno, nemaju povjerenje u institucije vlasti da prijave takvu vrstu nasilja i onda imamo problem što možda i ne znamo ko je sve žrtva vršnjačkog nasilja, ko su počinioci, odnosno, počinioci ne snose odgovornost po tom pitanju -kaže Grabić.

I školama su svezane ruke. Koliko god u učionicama nastavnici pokušavali razgovarati s djecom, djeca šute iz puno razloga – da još jednom ne bude povrijeđeno izlaskom u javnost, da još jednom ne doživi ruganje, ali se i boje osvete.

– Grozne stvari sad djeca djeci rade. Vjerujte da mogu ostaviti velike posljedice po život nekog djeteta. Čak koliko su spremni i roditelji da sudjeluju u nekim sukobima, da savjetuju djecu ‘ma ne daj ti na sebe’. Opet, da ne bude da svaljujem sve na porodicu, ja mogu kazati da su i škole itekako odgovorne – navodi ravnateljica OŠ Novi Grad, Tuzla Sabina Jogunčić.

Rijetko tko od roditelja želi o ovom problemu javno govoriti, djeca još manje. Ključni potez je na institucijama, ali i roditeljima da odgovore na pitanje što se to događa u glavama djece da imaju neopisivu potrebu igru i druženje zamijeniti udarcima.

BHRT

Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Back to top button