80 godina od potpisivanja Zeničke rezolucije

Alen Zečević je magistar historije. Autor je brojnih naučnih radova objavljenih u stručnim časopisima u regiji, novinama i drugim publikacijama. Učesnik je nekoliko naučnih skupova i konferencija.

Mr. Zečević nedavno je bio  gost u programu „Radio Kaknja“, u emisiji „Glas istine“,  govorio je o temi „Zenička rezolucija“, koja je potpisana 1942.godine, koju su potpisali istaknuti  vjerski  i politički predstavnici Bošnjaka, kao protest protiv politike, progona i etničkog čiščenja nehrvatskih civila, koju je provodila NDH. Više o ovoj značajnoj  temi pročitajte u nastavku ili poslušajte u audio snimku emisije.

U jeku Drugog svjetskog rata, kada se svijet našao u obzoru najvećeg oružanog konflikta u dotadašnjoj historiji čovječanstva, na najteži ispit stavljene su temeljne civilizacijske i ljudske vrijednosti. Multietnička i konfesionalna raznolikost bosanskohercegovačkog društva tada je suočena sa pojavom fašističkih ideologija koje su prijetile nestanku i same države.

Uspostavom organa vlasti Nezavisne Države Hrvatske (NDH) u našim krajevima označen je početak planiranog i sistemski provođenog etničkog čišćenja civila nehrvatske nacionalnosti, kao i svih onih koji su se protivili ustaškoj politici. Osobito velika stradanja pretrpjeli su Srbi, Romi, izvijestan broj Bošnjaka, te sljedbenici ideje komunizma. Svjedočeći takvim zbivanjima, razumijevajući ozbiljnost historijskog trenutka i potrebu hitnog djelovanja, ulema bošnjačkog naroda pristupila je organiziranju jednog protestnog mitinga građana Zenice sa kojeg bi se u javnost uputio glas neslaganja sa progonima i ubistvima njihovih susjeda. Rezultat te akcije je bilo potpisivanje Zeničke rezolucije 26. maja 1942. godine, koju su potisali istaknuti vjerski i politički predstavnici Bošnjaka.

O ovoj rezoluciji naša javnost malo zna, ili ništa, premda se radi o dokumentu od iznimne historijske vrijednosti. Autor rezolucije je bio Fadil Imamović, ugledni zenički pravnik, koji će i nakon Drugog svjetskog rata imati zapaženu ulogu u političkom životu Zenice. Zeničkom su se rezolucijom najoštrije osudili svi napadi na čast i slobodu, imovinsku i životnu sigurnost Bijelih Roma (Roma muslimanske vjeroispovijesti) u centralnoj Bosni, osobito u travničkom kotaru u kojem su zabilježene desetine slučajeva neriješenih i nesankcionisanih ubistava Roma. Mnogi od preživjelih Roma deportovani su u koncentracione logore. Da bi sugrađane Rome zaštitili od represija ustaškog režima, ulema je pitanje njihove sigurnosti predstavljala isključivo kao vjersko pitanje. Zahvaljujući rezoluciji, te jedinstvenom istupanju zeničkih intelektualaca, u Zenici i široj okolini spašeni su životi desetina hiljada Roma.

Tekst Zeničke rezolucije glasi:

Sveta, uzvišena i zakonom priznata vjera Islama ne poznaje podjelu ljudi po rasi i klasi. Jedino priznaje razlikovanje po uljudbi i pojedinačnoj vrijednosti, pošto su najpribraniji kod Boga dž.š. samo oni, koji se najtačnije drže propisa vjere.

  1. Muslimani takozvani Cigani jesu sastavni dio muslimanskog elementa u Herceg Bosni. Oni se ni po čemu ne razlikuju od ostalih muslimana. Rađaju se u miru kao muslimani, vode se u istim matičnim knjigama, izvršavaju sve obrede Islama, žene se i udaju sa ostalim muslimanima i muslimani ih nisu nikada smatrali, da su što drugo nego muslimani kao i istali. Uvijek su sa ostalim muslimanima jednako izvršavali vjerske i državne dužnosti,a uvažavali su i ista prava kao i svi muslimani u svim vremenima svoje prošlosti i sadašnjosti. Svi muslimani bez razlike ih i sada kao i uvijek smatraju dijelom svoga vlastitog i zajedničkog tijela, te najenergičnije i najžešće osuđuju svako izdvajanje i razlikovanje ovih muslimana od ostalih. Svi muslimani hoće i jednodušno traže, da ovi muslimani imaju isti položaj kao i svi ostali muslimani Herceg Bosne. 3
  2. Pod pojmom „Cigani“ imade se smatrati samo necivilizovani nomad (skitnica) koji nema stalnog nastana, niti određene uljudbe, nego se skita od mjesta do mjesta, provodi lupeški život i za koga ne postoje nikakve ni državne ni druge granice.
  3. Postoji odredba Ministarstva unutarnjih poslova od 30. VIII 1941. broj:3266/41 koja određuje, da se u tzv. „Bijele cigane“ muslimane nema dirati, jer su isti imadu smatrati Arijevcima. S toga i na iste ne smiju se primjenjivati nikakve mjere već određene, ili koje će se u buduće odrediti protiv Cigana.

Prijepis ove odredbe se prilaže.

Radi toga su zenički muslimani odlučili, da ove svoje zaključke i konstatacije upute svojim najvišim vjerskim vlastima od kojih žele i traže slijedeće:

Da se najžurnije učini sve potrebno, da mjerodavni faktori pozovu sve upravne vlasti, da je odredba Ministarstva unutarnjih poslova od 30.VIII 1941. br. 32661/41. strogo respektuje i da se ovaj dio našeg muslimanskog elementa kao i svi muslimani, koji imaju svoja stalna boravišta i zanimanja zaštite.

  1. da se najžurnije zatraži, da se svi oni, koji su već odvedeni u sabirne logore povrate svojim kućama i našoj muslimanskoj zajednici.
  2. da se zatraži od mjerodavnih faktora, da se one vlasti i organi, koji rade protivno ministarskoj odredbi od 30. VIII 1941. br. 32661/41 pozovu na odgovornost i privredu zasluženoj kazni.

Potpisinici:

Šaćir Konjhodžić, predsjednik kotarskog suda, Abdulah ef. Serdarević, direktor medrese i predsjednik vakufsko-mearifskog povjerenstva, Mehmedalija Tarabar, posjednik, Fadil Imamović, sudac, Ragib Hadžiabdić, upravitelj kaznione, Hasib Mujić, šerijatski sudac, Midhat Serdarević, tajnik željezare, Asim ef. Tarabar, džematski imam, Muhamed Kundalić, šerijatski sudac, dr. Hasib Muminagić. liječnik, Mensur Serdarević, činovnik željezare, Osman ef. Mutapčić, posjednik, Mehmed ef. Čoloman, predsjednik El-Hidaje, Teufik Limić, školski upravitelj, Huseinbeg Kulenović, blagajnik kaznione, Mustafa Šestić, trgovac, Enis Mutapčić, trgovac, Salih Mehmedić, trgovac, Muhamed Selesković, činovnik, Abdulah Tabaković, obrtnik, Safvet Karić, Ahmed Osmanagić, činovnik, Smail Soko, gruntovničar, Avdaga Haramandić, trgovac, Salim Tarabar, posjednik, Muhamed Salčinović, trgovac, Mustafa Panjević, trgovac.

Antifašistička tradicija Bošnjaka ima dugu historiju i Zenička rezolucija samo je jedan od njenih mnogih svijetlih primjera. Prisjetimo se apela i proglasa reis-ul-uleme Džemaludina ef. Čauševića iz jula 1914. godine i poziva na zaustavljanje pljački i progona građana pravoslavne vjeroispovijesti u Sarajevu nakon atentata na Franca Ferdinanda; zatim Šefketa ef. Kurta koji je u Tuzli, na Badnju večer 1942. godine, od smrti spasio Srbe od genocidne prakse NDH. U tom smislu, nemoguće je ne spomenuti Muslimanske rezolucije nastale krajem 1942. godine u Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Prijedoru i drugim gradovima, kojima su Bošnjaci usprotivili teškim zločinima NDH činjenim nad pravoslavnim Srbima i drugim antirežimskim elementima.

Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Back to top button