Tri decenije UŽOK-a

redakcija31/03/2023

Zvanično, od prve registracije Udruženja žena Općine Kakanj, prošlo je 30 godina. Nezvanično, žene koje su inicirale, organizovale i vodile UŽOK, djeluju još od 1977. godine, kada su kao preteča ove kakanjske „nevladine institucije“ djelovale kao Sekcija za društvenene aktivnosti žena u okviru Opštinske konferencije socijalističkog saveza Općine Kakanj.

Sekcija za društvene aktivnosti žena (1977), dvaneest godina poslije osnivanja, dobija nove funkcije jer je postala značajan faktor u društvenom pozicioniranju žena i u skladu s tim preimenovana je u Sekciju za društvenu ulogu i pitanje žena Općine Kakanj (1989). Veoma brzo, poslije prvih ozbiljnih prijetnjiratom ova sekcija postaje u pravom smislu riječi „Pokret žena za mir“. Tokom 1991. i 1992. godine na cijeloj teritoriji Općine Kakanj formiraju se aktivi žena, kao organizacione cjeline, koje su predstavljale bazu budućeg udruženja Kakanjki, koje će se skraćeno nazvati UŽOK (Udruženje žena općine Kakanj). Kasnije će imati i službeno ime „Kakanjke-UŽOK“ (1996).

Ovdje vidimo dio popisa aktiva kakanjskog udruženja žena, urađen 11.3.1993. godine sa imenima predsjednica aktiva, koji se uglavnom odnosi na ruralno, izvangradsko područje

Do kraja 1992. godine, u okviru kakanjskog pokreta žena za mir na teritoriji Općine Kakanj formirano je 34 aktiva žena.Na području grada formirano je šest aktiva, koji su međusobno podjelili teritorijano djelovanje po ulicama, zgradama, naseljima…Izvan gradskog područja aktivi su formirani u: Doboju, Zgošći, Rijeci, Tršću, Hrasnu, Brežanima, Bištranima, Brnjicu, Lučićima, Seocu, Kraljevoj Sutjesci, Čatićim, Donjem Kaknju, Velikim Trnovcima, Podvardi, Povezicama, Krševcu, Starposlama, Turalićima, Pedićima, Podborju, Hrastovcu… Za formiranje ovih aktiva od velikog značaja bilo je djelovanje sekcija za društvenu aktivnost i položaj žena koje su postojale još od 1977. godine.

Osnivačka SkupštinaUdruženja žena Općine Kakanj održana je 11. marta/ožujka 1993. godine, u prostorijama Zajednice za zapošljavanje Općine Kakanj

U dokumentaciji pripremljenoj za registraciju Udruženja žena Opštine Kakanj, Višem sudu u Zenici dostavljen je i spisak osnivača Udruženja sa njihovim podacima i vlastoručnim potpisom.U spisku se vidi da je riječ o 90 potpisa, latinicom i ćirilicom, žena svih nacionalnih pripadnosti, sa cjelog područja Općine Kakanj, mada je ratna 1993. godina i mada su u BiH podjele evidentne. Osam dana poslije Osnivačke skupštine Viši Sud u Zenici, 19.03.1993. godine donio je Rješenje o registraciji Udruženja, a ovaj datum u UŽOK-u su uzeli kao datum osnivanja tako da je ovog marta 2023. godinetačno 30 godina od prve registracije, a 46 godina od osnivanja njihove preteče Sekcija za društvene aktivnosti žena.

Patrioitski i humanitarni rad kakanjskog „Pokreta žena za mir“, tokom 1992. – prve godine rata i do registracije UŽOK-a 19.3.1993. godine karakterizira:prikupljanje različitih materijalnih sredstava za najugroženije kategorije stanovništva;pružanje pomoći u hrani, odjeći, obući;najintenzivnije su aktivnosti na izradi i prikupljanju odjeće, obuće, hrane, ćebadi,posteljine i posuđa za kakanjske ratne jedinice.

Pomoć civilnom stanovništvu odvijala se paralelno sa akcijama vezanim za ratne jedinice. Veliki broj akcija od 1992. do konca 1995. godine odnosi se na pomoć najugroženijim porodicama. Jednu od njih zabilježile su i Kakanjske novine u svome ratnom izdanju, kada je socijalno najugroženijim porodicama uručen poklon paket u kojem se nalazilo: litar ulja, šest kilograma brašna, kilogram šećera i deterdženta, pakovanje riže ili makarona i po jedan konzervirani artikl. Ova pomoć, tada je stigla u 165 domaćinstava.

Žene i djeca Žepe i Srebrenice, poslije strašnog egzodusa, posebno pamte doček u Kaknju, kada je iz UŽOK-a organizovana široko koordinirana akcija po kakanjskim domaćinstvima, za doček ovih proganinka u zgradi „Partizana“ i Osnovne škole „15. april“ u Doboju. Dobojski UŽOK-ov aktiv brinuo je o stotinama prognanih, kako u kolektivnom centru tako i u porodičnim objektima. Gradski aktivi su posebno vodili brigu o prognainama smještenim u zgradi DTV Partizan.

Žene Srebrenice i Žepe nisu mogle vjerovati da negdje u ratom zahvaćenoj Bosni i Hercegovini postoje: Fatime, Marije, Hajre, Munevere, Ljubice i Ane, koje su im spremile čorbu, pitu i kolač, sir i mlijeko, jastuk za pod glavu i toplu kupku. I još ih primile u svoje domove.

U funkciji kaknjskih ratnih jedinica

Udruženje žena općine Kakanj teritorijalno bilo je organizirano, moglo bi se reći, vojnički, poput rejonskih štabova. Tako su zabilježena i imena žena koje će u svojim naseljima i mjesnim zajednicama odraditi značajne poslove za odbrambeno oslobodilački rat, vojnike i izbjeglice. U Dobuju, Hajrija Lela Goga. U Mjesnoj zajednici Kakanj 1, Marica Bakotić, Munira Olovčić, Rada Jerkić, Ljubica Subotić, Raza Pirić i Jozefina Pepica Šavija. U Mjesnoj zajednici Kakanj 2: Isma Silajdžić, Hafiza Husika, Zlatka Aliefendić, Tenzila Čeliković, Remza Husika i Remza Silajdžić. U Bijelim Vodama: Nesiba Silajdžić. U Popama: Majda Đokić, u Donjem Kaknju, Vahida Nuna Šajković, u Rošćevini Ferida Marušić, u Desetniku: Hidajeta Buza i Nevresa Buza. U Velikim Trnovcima: Emsa Brkić, u Brežanima Nihada Berbić i Munevera Kevilj. U Obrima: Aida Vehab, u Čatićima Mira Bojić. Na Hrasnu: Senka Spahić. U Koprivnici: Ilhana Karahodžić, u Bičeru: Latifa Haračić i na Željezničkoj stanici: Mensura Ovčina. Koliko god je Kakanj imao ratnih jedinica, koliko god je imao brigada, žene organizirane u UŽOK-u bile su kakanjska logistička ratna formacija koja nije samo vodila računa o snabdjevanju hranom i materijalnim sredstvima vojnika na ratištima, već i o snabdijevanju iseljenih lica sa ratom zahvaćenih područja. Žene i djeca Žepe i Srebrenice, poslije strašnog egzodusa, posebno pamte doček u Kaknju, kada je iz UŽOK-a organizovana široko koordinirana akcija po kakanjskim domaćinstvima, za doček ovih prognanika, u zgradi „Partizana“ i zgradi Osnovne škole u Doboju kao i u nekoliko lokalnih kolektivnih centara. Žene Srebrenice i Žepe nisu mogle vjerovati da negdje u ratom zahvaćenoj Bosni i Hercegovini postoje Fatime, Ljubice i Ane koje su im spremile čorbu, pitu i kolač, sir i mlijeko, jastuk za pod glavu i toplu kupku.

Za borce na ratnim linijama i ranjenike u bolnicama, žene UŽOK-a izradile su 1.520 vunenih jastuka, isplele su 4.000 kapa, 2.000 rukavica, 335 džempera, 190 pulovera… U akcijama su sakupile 425 ćebadi, 631 peškir, 25 šlifera, 14.000 dijelova escajga, 1.629 tanjira, 467 šolja, 350 čaša, te više od hiljadu drugih predmeta za kuhinju.

Posjete borcima na ratištu i ranjenicima u bolnicam

Radilo se i na prikupljanju zimnice. Bilo je akcija kada se u jednom danu pripadnicima Armije RBiH uručivalo na prvoj liniji i pet hiljada kolača. UŽOK je bio na ratištima Trećeg i Sedmog korpusa, stigao je i u Mostar, posjećivani su ranjenici u kakanjskom vojnom stacionaru i bolnici u Zenici. Žene UŽOK-a nisu zaboravljele ni ranjenike. Svakodnevno su dežurale u kakanjskom vojnom stacionarau i obezbjeđivale jedan od tri obroka dnevno. Pored toga, svake su sedmice pravile jednu grupnu posjetu ranjenicima pripremajući im kolače, kafu i voće.

Žene UŽOK-a borave u posjeti kod boraca i to u prirodnoj logorskoj prostoriji na Kamenici, 1993. godine i u vojnom stacionaru kod ranjenika 1994. godine.

Pored toga u okviru medicinskog osoblja obezbjeđivale su jedno dežurstvo i posredstvom medicinski ospobljenog članstva uključivale se u zdravstveni tretman i oporavak ranjenih boraca. Posjećivale su i regionalni medicinski ratni centar u Crkvicama u Zenici, gdje su sve zatečene ranjene borce častile kolačima, pitama, sokovima. Ovu hranu uglavnom su iz svojih porodičnih kuhinja i ostava izdvajale same članice UŽOK-a. Posebno se pamte i poseban značaj imaju posjete žena iz UŽOK-a borcima na prvim borbenim linijama. Nema zabilježenog broja koliko je to puta urađeno. Ko će u ratu bilježiti sve pripremljene pite i kolače dostavljene u zemunice i prve borbene linije. Bili su to dirljivi susreti. Na Vlašiću, u trećoj godini rata, borci su ženama iz UŽOK-a rekli: „Vi ste prvi civili, koji su nas došli posjetiti, ovdje, stotinu metara dalje od neprijateljskih linija. Eno ih dolje, i vi ih možete vidjeti.”

Kraj rata, odnosno konac 1995. godine, UŽOK je dočekao sa 42 aktiva i preko 4.000 članica od kojih je 800 imalo člansku kartu.

Poslijeratno djelovanje UŽOK-a

Projekte, koji trebaju stanovništvu, posebno ženama omogućitišto lakšu egzistenciju poslije rata, i žene učiniti poduzetnijima, sigurnima u sebe i u ono što rade UŽOK počinje realizirati u posljednjoj ratnoj godini i na tome ove žene nisu stale do danas.

Na prvoj poslijeratnoj Izbornoj Skupštini

marta/ožujka Udruženje mijenja ime u „Kakanjke – UŽOK“.

Istovremeno Udruženje je formiralo i zanatsku radionicu TESA-M, kako bi efikasnije realiziralo projekte proizvodnje zaštitne lične opreme i odjeće od vlastite tkanine, koju su na starim stanovima, stoljetnim strojevima, proizvodili u sedam radionica. To je jedan od najznačajnijih i najkorisnijih UŽOK-ovih projekata.

Projekti u funkciji ekonomskog jačanja žen

UŽOK je u poslijeratnim godinama realizirao više od 50 projekata u funkciji ekonomskog osamostaljivanja žena. Jedan od prvih je proizvodnja zaštitnih rukavica. U Izvještaju koji tretira realizaciju projektaProizvodnja zaštitene opreme – rukavica za prvih šest mjeseci, zapisano je da su u „proizvodnji HTZ opreme radile četiri osobe: Isma Silajdžić, domaćica, Saida Kobilica, krojačica, prognanica iz Kiseljaka, Fikreta Ihtijarević, krojačica, domaćica samohrana majka i Safija Krvavac proganica iz Foče.Za šest mjeseci proizvedeno je 3600 pari rukavica, ostrvaren je prihod od 10.092 KM, a žene koje su radile na ovim poslovima ostavrile su lična primanja od šest hiljada KM.

Od 2.9.1998. do 24.1.1999. godine realiziran je projekat Pružanja pravne pomoći u oblasti imovinsko pravnih odnosa, radnih odnosa, prava manjina, povratnika, prava prognanih i izbjeglih lica kao i drugih prava žena koja proizilaze iz zakonske legislative. Pravna pomoć direktnim kontaktom sa korisnicima projekta realizirana je ponedjeljkom, srijedom i subotom u prostorijama UŽOK-a.kaoCentra za legalnu pomoć ženama, u okviru Programa „Inicijativa bosanskih žena“, koji je podržan od Agencije Mercy Corps Europe/Scottish Europen Aid (United Kingdom).

Pomoć povratnicima u vlastite domove kroz obuku krojenja i šivanja još jedan je od projekata za izbjele i raseljene žene.Donator ovog projekta je „ACLI“ iz Bergama u Italiji. Donirali su šest mašina za krojenje i šivenje. Obučeno je 20 žena.

Naredni projekat u godinama obnove bio je Profesionalni dizajn i marketinška kampanja – unaprjeđenje postojeće radionice za tkanje i šivenje. Ovaj projekat od njegove pojave podržao je UNHCER – MCE/SEA. Prihvatajući inicijativu pratili su njegovu realizaciju, tako da je upravo zahvaljujući ovom donatoru na tkanju radilo osam žena, a na izradi odjevnih predmeta četiri žene.Radionice za tkanje su se nalazile na više mjesta. Radionica sa četiri tkalje se nalazila u Crnču, a po jedna ili dvije u Bijelim Vodama, Barev Dolu, Rijeci i Zgošći.UNHCR je podržaojoš dva UŽOK-ova projekta:Obuka žena za izradu zaštitnih rukavicai Obuka žena za Gero dadilje i druge vidove pomoći starim i bolesnim osobama.

GE TALDUS iz Njemačka podržao je dvije obuke:Obuku žena za krojenje i šivenje u MZ DobojiObuka žena za krojenje i šivenje u MZ Kakanj.

ČEZVI – Italija, podržao je projekat Obuka žena tkanje, a ACLI Italija Bergamo,donirao je šivaće i pleteće mašina sa obukom.Krojenje i šivenje sa kontinuiranom višedecenijskom obukom žena koje subez izvornih prihoda traje i danas u radionici u Kaknju.

Nabrajanje realiziranih projekata u inetrseu osnaživanja i ekonomske nezavisnosti žena na listi inostrane podrške ide do broja 26. Među njima je podrška: Global fonda USA, Svjetske banke, Britanske ambasade, WORLD Wisiona, USAID-a, Karitasa iz Milana i Ambasade USA. Riječ je o projektima: Obuka žena ruralnog područja iz ekonomije, socijalno zdravstvene zaštite i kulture življenja, Obuka žena ruralnog područja – Kako doći do samopouzdanja, Nasilje nad ženama Romkinjama i ženama ruralnog područja, Pokretna škola za đake povratnike, Pružanje pravne pomoći progananicima i povratnicima, Obuka žena – kako izbjeći nagazivanje mina, Kultura življenja žena Romkinja, Jednakost spolova, Obuka žena kroz dizajniranje odjevnih predmeta, Obuka žena krojenje i šivenje, Obuka žena sufiticarnog zanimanja u deficitrarno zanimanje, Prevencija negativnih uticaja interneta na djecu, Sačuvajmo našu ekologiju, Kurs engleskog jezika, Kurs ionformatike, Kurs daktilografije, Obuka žena za tehničke sekretare i Pomoć starim i iznemoglim osobama i Podizanje javne svijesti o nužnosti ranog otkrivanja karcinoma dojke.Ovaj projekat je realiziran na području Općine Kakanj u 15 mjesnih zajednica i gimnaziji „Muhsin Rizvić“. Educirano je više od 1000 žena.

Projekti podržani od domaćih institucija

U 30 godina neperkidnog djelovanja UŽOK-ove projekte su podržavale i domaće institucije. To su: Očuvanje kulturne baštine kroz tkanje, Izrada originalnih turistički suvenira u svrhu jačanja turističke ponude (Federalno Ministarstvo za okoliš i turizam) iSačuvajmo naše rijeke od zagađenosti (Agencija za vodno područje BiH)

Kantonalno ministarstvo (ZDK) za obrazovanje nauku kulturu i sport je podržalo projekte: Sačuvajmo kulturnu baštinu kroz tkanje, Očuvanje tradicionalnih vrijednosti kroz izradu rukotvorina i Očuvanje kulturne baštine kroz izradu rukotvorina.

Projketi podržani od Općine Kakanj

Udruženje žena općine Kakanj (UŽOK) od 2015. godine održava višemjesečne edukacije krojenja, šivenja i tkanja.Povremeno ove edukcije budu dopunjavane još nekim kursevima koji zanimaju žene, kao što su dekupaž, rad sa alu-folijom i zidno tkanje. Kontinuirano od 2017. godine Općina Kaknj podržava ovaj projekat, a to će se dogoditi i ove godine, kada će edukacijom biti obuhvaćene žene Zagrađa. U prethodnih pet sezona, edukacija je obahvatila žene Kraljeve Sutjeske, Nažbilja, naselja doline Trstionice, Tršće, Kučića, gradskog području uključujući Plandište, Povezice i Doboj. U godini pandemije koronavirusa UŽOK je slično ratnim uslovima organizirao izradu zaštitnih maski u više naseljenih mjesta na području Kaknja. Općinskom podrškom na ovom projektu nastavljena je misija UŽOK-a započeta prije 30 godina.

Sa edukacije koja je održana 2022. godine, a koju već u šestom ciklusu podržava Općina Kakanj

Pored toga radionica za individualnu obuku žena radi kontinuirano tokom cijele godine, tako da je poslije edukacije koju je završilo više stotina žena, veći broj našao zaposlenje u tekstilnoj industriji. Još više ih je kroz kućnu radinost sačuvalo izdatke kućnog budžeta koji su ranije odlazili na odjevne predmete koje sada lično izrađuju.

Tako i život i priča o Kaknjkama iz UŽOK-a traje zvanično 30 godina, a nezvanično skora pola stoljeća, ukupno 46 godina. Kako postoji kontinuitet u realizaciji projekata koji održavaju UŽOK sve te godine, postoji i žena koja je u Sekciji za društvene aktivnosti žena počela ovo djelo davne 1977. godine. Mnogo je žena prošlo kroz UŽOK, neke od njih su tu već decenijama, ali konstanta sa kojom se identifikuje UŽOK, uz veliko uvažavanje svih žena koje su gradile kockice u njegovom višedecenijskom mozaiku je Munevera Zečević. Danas, poslije toliko godina, u poznoj životnoj dobi ona ide na počinak i budi se sa mislimo o UŽOK-u, zato Kakanjke i Kaknjci na pomen UŽOK-a prvo pomisle na Muneveru Zečević.