Tigrasti komarci koji prenose denga groznicu prisutni i u BiH

Invazivna vrsta komaraca udomaćila se u 13 zemalja EU, a stručnjaci povezuju njihovu prisutnost s porastom denga groznice u Europi. Klimatske promjene stvaraju povoljne uvjete za širenje tigrastih komaraca, priopćio je Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti. O denga groznici od koje strahuje čitava Evropa za N1 je govorio Mirza Palo, stručni saradnik u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) – Ured u Bosni i Hercegovini.

Palo pojašnjava na početku razgovora da je denga groznica virusno oboljenje koje nastupa u vidu groznice, sa simptomima koji uključuju temperaturu, mučninu, povraćanje, bol u mišićima i kostima. Ova oblest nije tipična za Europu i javlja sse često u zemljama Južne Amerike, Subsaharske Afrike i Jugoistočne Azije, ali zbog klimatskih promjena i pomjeranja perioda toplih dana imamo i pomjeranje različitih vrsta komaraca, koji prenose denga virus na ljude, tako da sad imamo problem širom Europe, pojašnjava.

Imamo li zabilježenih slučajeva u regionu i Bosni i Hercegovini?

Predstavnik SZO Ureda u BiH ističe kako u BiH nije bilo zvanično potvrđenih slučajeva, a da u Europi situaciju s ovim virusom prati Europski centar za kontrolu bolesti. Ističe kako je u peiodu od desset godina do 2021. u Europi zabilježeno 70-ak slučajeva, a samo 2022. godine je zabilježen isti broj slučajeva denga groznice, dok je 2023. taj broj porasato na oko 150, zahvaljujući tigrastom komarcu koji se “udomaćio” u 13 zemalja Europe.

Tigrasti komarac u BiH prisutan uz rijeku Savu

Palo naglašava da zdravstvene institucije i sistem u BiH kroz SZO prati dešavanja u Europi i svijetu, tako da su laboratorije u zemlji opremljene i kadrom i kapacitetima da detektuju denga groznicu u slučaju pojave.

Govoreći detaljnije o simptomima i prenošenju denga groznice, ističe kako islkjučivo komarci prenose bolest.

“80 posto slučajeva denga groznice prođe bez simptoma, oni koji imaju simptome imaju simtpome kao kod tipične gripe. Kreće sa nekoliko dana nakon inkubacije, a oboljenje prenose isključivo komarci tigrasti i neki drugi, čovjek ne može da prenese na čovjeka. Osobe zaražene u područjima dgje je tigrasti komarac domaći mogu donijeti, ali ne mogu prenijeti bolest na drugu osobu”, ističe i dodaje:

“Tigrasti komarci u BiH prisutni su naročito u području uz rijeku Savu, uz granicu s Hrvatskom, i to je zabrinjavajuće.”

Najbolja prevencija bolesti je korištenje repelenata, mreža, te kontrola otpadnih voda i otpada općenito gdje se zadržava voda i stvaraju uslovi za širenje komaraca.

Kao što je slučaj kod denga groznice, slično je i kod legionele nedavno detektovane u Hrvatskoj, starije osobe i djeca su najrizičnije kategorije, a broj smrtni slučajeva je nizak i radi se obično o imunokompromitovanih osoba.

Komentirajući prisustvo legionele u Hrvatskoj, koja je registrovala i smrtne slučajeve, Palo pojašnjava da se radi o bakterijskom oboljenju koje se širi kroz vodokanalizacione mreže, gdje se stvaraju aerosoli, te kao kod komaraca to se tiče kontrole otpadnih voda i sistema, što nije u domenu zdravstva te je pitanje opšteg dobra ali je istovremeno dobro za kontrolu bolesti.

U BiH nije bilo zvanično zabilježenih slučajeva, iako je najbolje o tome kontaktirati zdravstvene vlasti.

Uzrok niske imunizacije i ponovne pojave morbila – nedostatak kadra

Palo je govorio i o epidemiji morbila u dijelovima BiH, a na pitanje da li je niska imunizacija razlog povratka ove bolesti na velika vrata, i da li su institucije uradile dovoljno na promociij vakcinacije, odgovara kako vjeruje da populacija, odnosno roditelji, još uvijek vjeruju “bijelim mantilima”, te da povjerenje nije izgubljeno.

“Najveći problem je dostupnost i nedostatak kadra. Naravno uredu je sumnjati i imati pitanja, i zdravstveni radnici su tu da odgovore i umire nedoumice”, ističe.

Smatra kako institucije rade dovoljno na promociji vakcinacije, prilagođavaju se trendovima kao što je komunikacija na društvenim mrežama da bi bili bliži populaciji, ali sistem pati od nedostatka kadra.

“To nije svojstven problem BiH nego ima regionalni i globalni karakter. Epidemije se kreću u ciklusima, svakih 5-6 godina, vidjeli smo odgovornost roditelja gdje je nekoliko hiljada djece vakcinisano. Ljudi imaju povjerenja, ali zdravstveni sistem nije mogao pružiti tu uslugu. Imamo i nedostatak pedijatara koji nemaju vremena da rade na prevenciji dok rade s oboljelom djecom”, dodaje Palo.

N1