Kraljeva Sutjeska: Tamo gdje je šetao kralj Tvrtko a kraljica Katarina ostavila svoje srce

Kraljeva Sutjeska zajedno s tvrđavom Bobovac predstavljala je sjedište bosanskih kraljeva Tomaša i Tvrtka, a ovdje je živjela i omiljena bosanska kraljica Katarina, koju bosanski katolici slave kao blaženu.

Zbog gore navedenih razloga, kip kraljice Katarine nalazi se u crkvi franjevačkog samostana svetog Ivana Krstitelja kao i ispred njega.

Franjevci su došli u Bosnu i Hercegovinu u vrijeme banovine, svjedočili su rađanju i nestanku Bosanskog kraljevstva u srednjem vijeku, a od svog dolaska do danas ostali su tu, njegujući suživot sa svima.

U Kraljevoj Sutjesci, dočekao nas je ljubazni domaćin, gvardian fra Bono Tomić i proveo nas prostorijama samostana i muzeja pokazavši nam kako franjevci njeguju historiju Bosne i Hercegovine kroz razne zbirke. Opus biblioteke samostana je zapanjujući, sa hiljadama knjiga i periodika iz raznih perioda bh. i drugih književnosti.

Prvi samostan u Kraljevoj Sutjesci, koji je izgrađen negdje polovicom 14. st., podignut je zahvaljujući bosanskim banovima ili kraljevima. U blizini, na lokaciji koja se danas naziva Grgurevo, po kapelici Sv. Grgura Čudotvorca koja se ondje nalazila, nekoć je bio kraljevski dvor.

Treba spomenuti i ona teška razdoblja kroz koja je prošao samostan u Kraljevoj Sutjesci koji je nekoliko puta paljen i rušen. Prvo je bilo padom Bosne pod Osmanlije 1463. Tada je bio srušen kraljevski dvor dinastije Kotromanića koji se nalazio u blizini i pretpostavlja se kako je tada morao biti srušen i samostan jer su bili naslonjeni jedan na drugi.

Međutim, zahvaljujući svećenicima franjevcima s ovih prostora koji su vrlo brzo uspjeli isposlovati dozvole, podignut je novi samostan, kako o tome svjedoči jedan turski popis iz 1469. Sljedeće razdoblje, i ono najteže, bilo je u 17. st. koje je zahvatilo, ne samo Kraljevu Sutjesku, nego i cijelu BiH: vrijeme Bečkoga rata kada je Eugen Savojski poduzeo vojne pohode…

Crkva sv. Ivana Krstitelja je građena od 1906. do 1908. godine, po nacrtima arhitekte Josipa Vancaša, graditelja i sarajevske Katedrale i samostana u Fojnici, kao trobrodna bazilika u neorenesansnom obliku. Vancaš je prvi u našim krajevima primjenio armirani beton, pa tako i na ovoj crkvi.

Pored zavidne muzejske zbirke valja spomenuti i male orgulje koje se smatraju najstarijim sačuvanim orguljama u BiH, a datiraju iz 1865. Rađene su u Budimpešti, u poznatoj mađarskoj orguljaškoj obitelji. „Fojničke orgulje su, kažu, bile nešto starije, nažalost evo nisu se uspjele sačuvati“, spomenuo je gvardijan.

Fra Bono nas je potom samostanskim hodnicima rado poveo i do biblioteke. Ona je po strukturi podijeljena u tri dijela. U najstarijem dijelu, su knjige koje su štampane do 1850., oko 5 000 naslova. Najviše su zastupljene teološke i filozofske, ali osim njih zastupljene su i druge naučne discipline poput matematike, fizike, kemije, biologije…

Sve knjige su pod zaštitom države, i cijeli samostan kao nacionalni spomenik kulture BiH. Međutim, posebno se izdvajaju dvije skupine među ovim knjigama. Prvu i najvrjedniju skupinu sačinjavaju inkunabule – prve knjige štampane do 1500. Kažu da njih u svijetu postoji oko 400 000, kod nas u BiH ima ih svega 53, a 31 se nalazi u biblioteci u Kraljevoj Sutjesci. Druga vrijedna skupina koju nazivamo franciskali zapravo su djela poznatih bosanskih franjevaca koji su bili pisci.

Iz biblioteke smo se popeli do muzejskih prostorija. Muzej je podijeljen u nekoliko cjelina. Tako su tu predmeti od: metala, drveta, keramike; zatim tu je etnografska zbirka narodne nošnje – muške i ženske sutješkoga kraja. Ono posebno što glede narodnih nošnji i etnografije treba istaknuti jest ženska sutješka narodna nošnja koja je prepoznatljiva po onim crnim maramama koje žene ovdje i dandanas nose. One se inače zovu katarinke i simboliziraju znak žalosti za pretposljednjom bosanskom kraljicom Katarinom.

Nakon obilaska samostana naš domaćin, fra Bono, poveo nas je i do džamije u Kraljevoj Sutjesci, koja se smatra najstarijom džamijom u Bosni i Hercegovini.

Smještena na desnoj obali rijeke Trstionice, a prema predaji, sultan Mehmed II El-Fatih je nakon zauzimanja Bobovca 1463. godine boravio na mjestu gdje se džamija nalazi, vidio je mrava koji se spiralno penje uz štap, što ga je asociralo na penjanje na munaru, te je naredio izgradnju džamije. Zanimljiv podatak je da je ova džamija sagrađena za samo tri dana. S obzirom da nikad tokom historije nije rušena ili značajnije oštećena, zadržala je prvobitni oblik.

Uz malo dobre volje ovaj kraj može biti sjajna turistička destinacija koju bi mnogi rado pohodili.

Radiosarajevo.ba