Poslodavac ne smije zahtijevati produžetak radnog vremena da radnici “nadoknade” pauzu

Već je poznato da je uvođenju neradne nedjelje za trgovački sektor u FBiH prethodilo nekoliko mjeseci rasprava prije finaliziranja odluke.

Tako je sredinom prošlog mjeseca, Dom naroda Parlamenta usvojio Prijedlog Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim se trgovinama zabranjuje rad nedjeljom a svi trgovci će imati šest mjeseci da prilagode svoje poslovanje (sa) novim zakonskim uslovima.

Ove mjere ne važe u RS etitetu i nisu aplikativne za trgovine u tom dijelu BiH.

Ovakvu zakonsku pretpostavku predložio je Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH, koji su iznijeli podatak da je prema anketnom istraživanju, više od 96 posto od 1452 anketiranih trgovca zatražilo da nedjelja i praznici budu neradni.

U razlozima se prevashodno navodi vrijeme potrebno za porodična okupljanja i Sindikat je zadovoljan usvajanjem.

Iz Federalnog ministarstva trgovine su za Akta.ba već govorili o tome da neradna nedjelja nije atak na prava radnika i da je sušta suprotnost toga. Smatraju da se radi o tome da se građani samo trebaju navići na novi “koncept”.

​Zaštita prava i ravnoteža poslovnog i prvatnog života

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike za Akta.ba pojašnjava sveobuhvatne dileme kako one u vezi neradne nedjelje tako i one u vezi uvrštavanja pauze u “plaćeni dio” mjesečne plate.

Neradna nedjelja primarno je, kako kaže zakonodavac, uvedena radi zaštite prava radnika iz oblasti trgovine i omogućavanja ravnoteže između poslovnog i privatnog života.

“Zamišljeno je kao mjera koja ima za cilj unaprijediti radne uvjete, omogućiti radnicima više vremena za porodicu i odmor, što je temeljni princip rada zasnovan na dostojanstvu i poštivanju prava zaposlenih i mi s te strane, poštujemo nakane zakonodavca u smislu jačanja socijalne komponente u oblasti rada i prava radnika. Međutim, stava smo da je ovo pitanje bilo potrebno urediti kroz Zakon o radu kojim se uređuje sve navedeno”, naveli su iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike za Akta.ba.

Kao Ministarstvo u čijoj nadležnosti je regulisanje prava svih radnika po osnovu Zakona o radu svjesni su, kažu, izazova koje ovakva mjera može donijeti, posebno u vidu povećanja sati rada u radnim danima.

“Zakon o radu jasno propisuje da svako produženje radnog vremena iznad zakonskog maksimuma predstavlja prekovremeni rad i mora biti adekvatno plaćeno. Važno je naglasiti da je kontrola ovih mjera u nadležnosti inspekcijskih organa čija je uloga najvažnija u osiguravanju da se prava radnika ne krše, a ukoliko se krše, da budu pravovremeno i adekvatno sankcionisani svi oni koji krše prava radnika. S tim u vezi, pozivamo i sindikate ovih radnika da u okvirima svojih nadležnosti poduzimaju odgovarajuće aktivnosti na zaštiti prava radnika”, ističu za Akta.ba.

Uvažavanje temeljnih prava radnika

Komentirajući da li je ovaj zakonodavni okvir dugoročno održiv ili može uskoro biti predmetom “povratka na staro”, navode da dugoročna održivost ove mjere ovisi o njenoj implementaciji i prilagodbi specifičnim okolnostima različitih sektora.

Trenutni zakonodavni okvir koji je uređen kroz Zakon o radu omogućava fleksibilnost poslodavcima i radnicima, što znači da se praksa može prilagoditi bez ugrožavanja temeljnih prava radnika.

Na pitanje da li je realno očekivati da bi se praksa “neradne nedjelje” mogla usvojiti i za neke druge djelatnosti čiji rad uključuje i nedjelju, kažu da je za radnike iz ovih sektora potrebno osigurati drugačije benefite.

“Pitanje rada nedjeljom u drugim sektorima potrebno je urediti kroz zakonodavni okvir, a uzimajući u obzir prirodu poslova i potrebe društva. Radnici u sektorima poput zdravstva, medija i javne sigurnosti ne mogu imati istu dinamiku rada, kao neki drugi radnici, zbog same prirode posla, pa je za njih neophodno osigurati drugačije beneficije i prava koja reflektuju specifičnosti njihovog angažmana”, pojasnili su.

Odgovarajući na pitanje kako se tretiraju radni sati koji izlaze iz okvira obaveznih sedmičnih sati u djelatnostima koje uključuju vikend dežure, poput policije, medicinskih radnika, novinara, pekara i da li postoje zakonske obaveze za obračun tih dodatnih sati i njihovo plaćanje, navode da je Zakon jasan i u ovom dijelu.

Dopunski rad bilo koje vrste mora biti plaćen

Dopunski rad treba biti naznačen u ugovorima jer nije varijabilna stavka koju poslodavci mogu individualno/proizvoljno percipirati (plaćati dodatno ili ne) obzirom da kroz te sate, čini se, dobiju nekoliko dana mjesečno “gratis” po svakom uposleniku.

“Zakon o radu jasno propisuje da svaki rad izvan redovnog radnog vremena, uključujući vikend dežure, mora biti adekvatno plaćen. Prema članu 76. Zakona, radnici imaju pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni rad, noćni rad, te za rad praznikom ili u dane u kojima radnik ne radi. Ove naknade moraju biti regulisane kolektivnim ugovorima, pravilnicima o radu ili ugovorima o radu”, pojasnili su iz Federalnog ministarstvo za rad i socijalne politiku za Akta.ba.

U djelatnostima sa specifičnim potrebama, poput zdravstva, javne sigurnosti ili medija, poslodavci, dodaju, imaju obavezu jasno definisati raspored radnog vremena i obračun prekovremenih sati.

“Ukoliko radnici imaju povećano radno opterećenje zbog prirode posla, taj rad mora biti dodatno plaćen. Svaka zloupotreba ovih prava, poput neregularnog obračuna prekovremenih sati, može i mora se prijaviti nadležnoj inspekciji rada. S tim u vezi, Ministarstvo potiče sve radnike da insistiraju na poštivanju svojih prava i koriste sve dostupne mehanizme zaštite svojih prava”, ističu.

Pauza treba biti plaćena

Na temu izmjena Zakona o radu u dijelu tretiranja pauze kao plaćene stavke, te šta će takva izmjena donijeti i da li je izvodiva u skorijem vremenskom okviru, navode da se radi o EU standardu te da će kao i sve druge izmjene biti podređena dužem procesu.

Predložena izmjena Zakona o radu, kojom bi pauza od 30 minuta bila tretirana kao plaćena stavka, predstavlja, kažu, jedan korak više u unaprjeđenju radnih prava.

“Ova mjera bi formalizovala ono što se u mnogim evropskim zemljama već smatra standardom; da pauza unutar osmosatnog radnog vremena treba biti plaćena kao sastavni dio radnog dana. Glavna prednost ovakve izmjene je dodatno osnaživanje radnika, posebno u sektorima gdje pauze često nisu jasno regulisane ili se zloupotrebljavaju. Plaćena pauza direktno doprinosi produktivnosti i zadovoljstvu radnika, što se reflektuje i na opće poslovne rezultate”, pojasnili su.

Što se tiče vremenskog okvira, izmjena Zakona, navode, zahtijeva detaljnu analizu, usklađivanje sa tržištem rada i konsultacije sa svim relevantnim akterima, uključujući sindikate, poslodavce, inspekcijske organe, nadležne institucije i druge nivoe vlasti.

“U Ministarstvu smo svjesni kompleksnosti ovog procesa, ali vjerujemo da se izmjena može implementirati u razumnom vremenskom roku, uz političku volju i konsenzus svih zainteresovanih strana”, navode za Akta.ba.

Percepcija neprestanog rada od 8 sati bez pauze (ni)je legalna

Pauza od 30 minuta je unijela nekoliko dilema u javnosti u dijelu toga da li je to zagarantovano pravo svakog radnika unutar 8 radnih sati ili pak potpada pod privilegiju.

Na pitanje da li poslodavac legalno može nametnuti dodatno produženje radnog vremena na obaveznih 8 h kako bi radnici “nadoknadili” pauzu iz Ministarstva navode da poslodavac nema zakonsko pravo na takvu praksu.

“Poslodavac nema zakonsko pravo zahtijevati od radnika da produže radno vrijeme kako bi “nadoknadili” pauzu. Svako radno vrijeme koje prelazi osam sati dnevno mora biti tretirano kao prekovremeni rad i adekvatno kompenzirano. Takva praksa, ukoliko se primjenjuje, predstavlja kršenje zakonskih odredbi i može biti predmet inspekcijskog nadzora”, pojasnili su za Akta.ba.

Važno je istaći, dodaju, da percepcija neprestanog rada od osam sati bez pauze nije samo nelegalna, već i štetna za zdravlje i produktivnost radnika.

“Prema Zakonu o radu, pravo na pauzu od najmanje 30 minuta unutar osmosatnog radnog vremena je zagarantovano pravo svakog radnika. Ovo pravo nije privilegija, već osnovna zaštitna mjera koja osigurava radnicima neophodan odmor u toku radnog dana”, ističu.

Kao Ministarstvo insistirat će, navode, na tome da se obezbijede svi zakonski zloupotrebe radnika, a dodatno kroz insistiranje na jačanju kapaciteta inspektorata za rad nastojimo da se i u prakasi primjenjuje slovo zakona i da se prava radnika ispoštuju.

Zakon o radu jasan i u dijelu sedmičnog rasporeda radnih sati

Komentirajući kako Zakon o radu regulira raspored radnog vremena i pravo na sedmični odmor, pojašnjavaju da Zakon o radu jasno definira da radno vrijeme može trajati maksimalno 40 sati sedmično, a raspored radnog vremena mora biti utvrđen kolektivnim ugovorima, pravilnicima o radu ili ugovorima o radu.

“Poslodavac je obavezan poštivati prava i dostojanstvo radnika pri određivanju rasporeda rada, a radnik ima pravo na sedmični odmor u trajanju od najmanje 24 sata neprekidno”, pojasnili su za Akta.ba.

Dodaju da Zakon ne propisuje tačan dan sedmičnog odmora, već ostavlja mogućnost dogovora između poslodavca i radnika, u skladu sa prirodom posla i potrebama obje strane.

“Međutim, ukoliko radnik mora raditi na dan sedmičnog odmora, poslodavac je dužan osigurati mu slobodan dan u roku od dvije sedmice. Važno je istaći da su ove odredbe usklađene sa međunarodnim standardima rada i predstavljaju osnovne mehanizme zaštite radničkih prava”, zaključili su za Akta.ba.

Akta.ba