Nevjerovatan slučaj iz susjedstva: Prodao firmu, podijelio sav novac i otišao živjeti u šumu

Nikola Borić je nekada uspješni atletski trener iz Hrvatske koji je prije desetak godina gradski način života zamijenio životom u šumi.

O njemu je epizodu emisije Ljudi od divljine napravio Ben Fogle.

Gostujući u emisiji Nedjeljom u dva na HRT-u, Borić je govorio o svom životu u prirodi, te rekao da se mama i tata u početku nisu slagali s njegovom odlukom.

“Stara nije htjela razgovarati sa mnom dvije godine nakon što sam dao otkaz. Ona je u svom materijalnom filmu, kao i svaka mama koja se brine o tome što će se s djetetom dogoditi”, kazao je Borić.

Naglasio je kako mu je to bio najbolji potez u životu.

Otkrio je kako je u vrijeme odluke imao dogovor s turskom atletskom reprezentacijom za Olimpijske igre u Tokiju i Olimpijske igre u Rio da Janeiru.

“Bio sam siguran da ću sve to odraditi. Odradio sam London, čekao me Rio i Tokio, a bonusi su bili veliki, ali i medalje nisu bile upitne”, rekao je. Puno je putovao i to je bio njegov način života i posao iz sna.

“Obožavao sam to, ali mi je srce reklo da je vrijeme da napravim idući korak, a tri godine prije toga ja sam kupio zemljište na kojem sada živim, kazao je.

Prodao je sve što je imao, tvornicu i firme te je novac dao prijatelju i roditeljima.

“Prvu firmu sam otvorio u Hrvatskoj i to je bila firma za obradu rezultata na sportskim takmičenjima. Meni je hrvatsko tržište bilo premalo i otišao sam u Tursku gdje sam dobio posao za Istanbulski maraton sa 100.000 takmičara. Nakon završenog posla prišao mi je predsjednik turske atletske reprezentacije i pitao me je da zajedno otvorimo firmu”, rekao je Borić.

Naglasio je kako je s njim imao firmu 12 godina i onda ju je prodao.

“Sav sam novac podijelio. Roditeljima sam ostavio firmu u Hrvatskoj, partneru Muniru sam ostavio firmu u Turskoj i prerezao sam sve kartice, ličnu iskaznicu. Nisam imao ni jedan dan radnog staža, ni zdravstveno ni socijalno, ni mirovinsko osiguranje, a ni bankovni račun. Došao sam u šumu s 500 eura i s jednim koferom”, prisjetio se Borić.

Trenutno završava kuću od blata i slame. Za nju su mu trebale 52 bale slame.

“U trenu kada je počeo graditi kuću, bala slame je koštala dvije kune. Mene je kuća koštala 104 kune i šest godina posla, a sve ostalo je reciklirani materijal’, istaknuo je.

Na pitanje zašto je otišao u šumu, Nikola je kazao da je u šumi sve.

“Nije nužno šuma, već priroda. U osam mjeseci dok sam gradio kuću i spavao u mreži shvatio da postoje tri bitne stvari koje sva živa bića moraju imati. To su hrana i voda, sklonište i reprodukcija”, naglasio je.

Smatra kao je velika prevara sistema koji te tjera da budeš njegov rob od samog rođenja i da čovjek može preživjeti radeći jedan sat dnevno. On, kako kaže, ne radi više od toga.

Njegova Zorana je profesorica engleskog u srednjoj školi i ona tamo radi 4-6 sati dnevno. On za to vrijeme osigurava hranu, vodu i energente.

“Mi ne živimo u civilizaciji. Mi živimo u selu sa šest stanovnika gdje organiziramo predavanja i radionice”, rekao je Borić.

Radiosarajevo.ba

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen ovdje krši Vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe i prigovore možete slati na e-mail radiokakanj@bih.net.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal Radio Kaknja nema obavezu postupiti po istim.


Stavovi izraženi u tekstu iznad, ukoliko je naveden izvor, ne predstavljaju stavove portala Radio Kakanj. Komentari na društvenim mrežama ne predstavljaju naše stavove te su odgovornost autora komentara.

   
Close

Molimo vas da odobrite oglase na našoj stranici

Primjetili smo da ste među onima koji koriste alat za blokiranje reklama. Sadržaj na našem portalu je potpuno besplatan, kako bi nastavili biti objektivan i nezavisan medij super bi bilo da dopustite reklame koje su jedan od osnovnih načina našeg finansiranja.