U Kraljevoj Sutjesci predstavljene „Osmanske isprave sutješkog samostana“

Ko smo, odakle dolazimo i zašto je važno čuvati svoje korijene predočeno je u djelu „Osmanske isprave sutješkog samostana“ autora profesora emeritusa Michaela Urinusa i Ane Papić. Promocija je upriličena u Crkvi svetog Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci uz prisustvo eminentnih međunarodnih stručnjaka koji su zajedno sa autorima učestvovali u prikupljanju građe za ovo djelo koje je most između prošlosti i sadašnjosti i otvara vrata prema budućnosti.

Djelo „Osmanske isprave sutješkog samostana“ svjedočanstvo je jednog vremena. Uvršteni su dokumenti koji svjedoče o svakodnevnom životu, pravnim pitanjima i izdržljivosti franjevaca stoljećima. Na oko 400 stranica opisano je oko 600 isprava o ljudima tog vremena.

“Što se tiče knjige, a što će vjerovatno zanimati čitateljstvo koje je bude uzelo u ruku, u njoj su dokumenti koje čuvaju u našem samostanu u Bosni i Hercegovini, koji se na pravi pogled čine egzotični i strani, ali, zapravo, kada ih krenete prevoditi, onda vidite da je to riječ o svakodnevnom životu tog jednog povijesnog razdoblja”, kazao je Ursinus.

“Riječ je o dokumentima od 15. do 17. stoljeća a najstariji među njima je onaj iz 1483. godine. Riječ je o kopiji carske Ahdname koji je načinio Sejdi Mahmut”, navodi Papić.

Stvaranje je trajalo oko godinu dana, a autori su zajedno sa uglednim naučnicima iz Evrope i Sjedinjenih Američkih Država istraživali bogatu arhivsku građu sutješkog samostana, svjedoka suživota franjevaca i osmanske vlasti.

“Za mnogo okolnosti – na koji način je funkcionirala osmanska administracija i autoriteti na vlasti, što se tiče predstavljanja, potpisivanja, predstavljanja – ustanovili smo da nešto što je moralo biti obavezno odjednom nije bilo”, istaknuo je Nenad Moačanin, profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Samostan svetog Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci stoljećima je čuvar vjerskog, kulturnog i društvenog identiteta naše zemlje.

“Na ovaj način, otvarajući arhive našeg samostana koji čuva toliko turskih dokumenata, osvjetljujemo položaj katolika. Lijepo je se vratiti u prošlost, ali neka nam bude putokaz i sadašnjost i budućnost”, poručio je fra Bono Tomić, župnik i gvardijan samostana.

Historija živi među nama, svjedok je prošlih vremena, loših ili dobrih. Ali raduje činjenica da ovakva djela nastaju upravo zahvaljujući njoj jer čuvanjem historije čuvamo svoje korijene.

federalna.ba