Bosanac prodao stan pa se javio novim vlasnicima poslije 30 godina sa velikom molbom: “Tu je sjedila moja majka..”

Na društvenoj mreži X (nekadašnji Twitter) priča jedne Sarajke postala je brzo viralna nakon što su ljudi pročitali njenu dirljivu objavu o čovjeku od kog je njena porodica davnih devedesetih kupila stan.

Poslije skoro 30 godina on im se javio, samo sa jednom molbom:

“Osoba od koje sam kupila stan je neko ko je 90-ih napustio Sarajevo. U stanu je živio njegov tata, a mamu je izgubio kao dječak. U međuvremenu je izgubio i tatu i stan je prodao njegov advokat. Uglavnom, nakon svih ovih godina je opet posjetio Sarajevo, i zamolio je mog brata da posjeti stan u kome je odrastao. Odavno nisam prisustvovala emotivnijem trenutku. Pokazao mi je gdje je njegova majka pila prvu jutarnju kafu, gdje se on igrao, gdje je bio sto za kojim su ručali. Iako je ovaj čovjek otišao iz Sarajeva zbog škole, ali se zbog rata više nikad nije vratio, tužno je to kako ljudi koji na bilo koji način povezani sa ovim prostorom ovde ostave i dio srca i ponesu najdublje traume”, stoji u njenoj objavi.

Osoba od koje sam kupila stan je neko ko je 90ih napustio Sarajevo, u stanu je živio njegov tata, a mamu je izgubio kao dječak. U međuvremenu je izgubio i tatu i stan je prodao njegov advokat. Uglavnom, nakon svih ovih godina je opet posjetio Sarajevo, i zamolio

— LA (@DrugaricaL) December 23, 2023

U jednom od komentara stoji: “Ima nešto što uvijek ostane u nama i neka sjećanja nikada ne izblijede. Pogotovo sjećanja iz našeg djetinjstva. Svaka vam čast što ste čovjeku omogućili da i ta sjećanja opet doživi.”

Autorka tvita je na to odgovorila:

“Kako ne bih, kao što ja imam emocije koje me vežu za prostor u kome sam odrasla tako i on ima emocije vezane za taj prostor. Gomila je ljudi kojim su kuće porušene i spaljene pa i da žele nemaju mogućnost otići tamo, sjesti, popiti kafu, prisjetiti se djetinjstva”.

I drugi su se prisjetili koliko im nedostaje dom iz djetinjstva. Neki su ga izgubili zbog ratova, neki ne.

“Plačem i sjećam se Takovske 56, gdje smo živeli”, piše jedna žena. Druga dodaje: “Ja sam prije desetak godina posjetila Knin prvi put nakon rata. Sjedila sa u kafiću ispod stana u kome sam živjela i samo gledala u prozore. Iako nisam otišla kao izbjeglica, i ne nosim takve traume, svejedno ne znam da li bih mogla tu ponovo da uđem.”

N1